Scenarij ne juri. Umjesto toga, film gradi vrijeme kroz male rituale — paljenje svijeće, crtanje krsta rukom po zemlji, posluživanje vode umornom putniku. Svaka takva scena nosi simboliku i otvara prostor za razmišljanje: o žrtvi, solarnom prolazu dana, o onome što ostaje kad se sve suvišno ukloni. Dijalozi su štedljivi, često poetski, ali dovoljno snažni da nose emocionalnu jezgru priče.
